Prema podacima Uprave za agrarna plaćanja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, u 2021. godini od 450.056 registrovanih porodičnih gazdinstava, 115.170 gazdinstava se vodi na žene. Među njima je i Jelena Erdevički, iz sela Badovinci u opštini Bogatić, koja sa svojom mlađom sestrom i roditeljima čuva tradiciju dugu 20 godina bavljenja stočarstvom. Jelena Erdevički je bila među najboljim studentkinjama Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, a nakon što je diplomirala, njen otac je odlučio da joj ukaže poverenje prepustivši joj vođenje porodičnog poljoprivrednog gazdinstva na kome se godinama uzgaja krupna stoka-bikovi, a ona je odlučila da na svom imanju radno angažuje rođaku koja je ostala u drugom stanju tokom studiranja. O značaju radne inkluzije studenata roditelja, sa akcentom na njihov doprinos razvoju poljoprivredne ekonomije i porodičnog biznisa za naš portal govori Jelena Erdevički:
Iako sam bila u emotivnoj vezi tokom studiranja, nisam bila u prilici da se ostvarim kao majka. Slobodno vreme, odnosno, pauze od učenja sam provodila pomažući roditeljima i mlađoj sestri na porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu u uzgoju i prehrani bikova, što predstavlja jednu od zahtevnijih poljoprivrednih grana. Kada mi je nakon diplomiranja otac ukazao poverenje da rukovodim porodičnim poljoprivrednim gazdinstvom, odlučila sam da radno angažujem i svoju rodicu, koja je pred kraj osnovnih akademskih studija ostala u drugom stanju. Ona je zamrznula godinu na fakultetu i mesec dana nakon porođaja nam se pridružila u radu- naglašava Jelena i dodaje- što se tiče saveta koji bih uputila svim sadašnjim i budućim studentima roditeljima, sa akcentom na studentkinje majke, imajući u vidu činjenicu da smo mi žene češće izložene diskriminaciji i da po nekoj opštoj statistici činimo manje zastupljen pol u svim sferama društva, savetujem ih da se uključe i dalju doprinos razvoju porodičnog biznisa, a naročito porodičnog poljoprivrednog gazdinstva, privatne firme ili zadruge jer nema sumnje da će na taj način svojim radom doprineti uvećanju porodičnih prihoda i obezbediti sigurnu egzistenciju svojoj bebi i sebi-izjavila je Jelena Erdevički za naš portal.

Foto: privatna arhiva porodičnog poljoprivrednog gazdinstva Erdevički
Analiza stanja i izazovi u oblasti položaja žena na selu

Ljubiša Erdevički, čuvar tradicije porodičnog poljoprivrednog gazdinstva Erdevički je svoje poverenje poklonio ćerki Jeleni Erdevički foto: privatna arhiva
Prema podacima iz publikacije Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost Vlade Srbije „Ekonomska vrednost neplaćenih poslova“, 96 odsto žena kao razlog za skraćeno radno vreme navodi brigu o deci i drugim licima, dok samo 4 odsto muškaraca tvrdi to isto. Takođe, 7 odsto žena navodi brigu o sopstvenoj deci i drugim licima kao razlog neaktivnosti na tržištu rada. Ove brojke se ne odnose samo na gradsko stanovništvo i žene koje imaju skraćeno radno vreme u gradovima, već obuhvata i seosko stanovništvo i žene koje na isti način rade na poljoprivrednim gazdinstvima, u zadrugama i drugim oblicima poljoprivredne delatnosti.
U oktobru 2020. godine prvi put je formirano Ministarstvo za brigu o selu kao poseban vladin resor, čija je nadležnost unapređenje položaja seoskog stanovništva, a naročito žena. Sa aspekta delovanja ovog ministarstva na polju finansijske podrške unapređenju socijalne inkluzije žena na selu, u periodu od oktobra 2020. godine do danas, radi se na osnaživanju dragocene uloge žene u opstanku i relativizaciji seoskih sredina. Ministar Milan Krkobabić organizovao je prijem za predstavnice ženskih zadruga, koje posluju na teritoriji Srbije, kada su razmotreni problemi sa kojima se ove žene susreću u svom radu. Žene na selu su podržane kroz Program podrške razvoju zadrugarstva dodelom bespovratnih sredstava za unapređenje poslovanja i tehnološki razvoj na teritoriji čitave Srbije.

Foto: porodično poljoprivredno gazdinstvo Erdevički

Foto: porodično poljoprivredno gazdinstvo Erdevički
Pored programa pod nazivom „500 zadruga u 500 sela“ kroz koji su podržane poljoprivredno – zemljoradničke zadruge, posebna novina koju je uvelo Ministarstvo za brigu o selu je podrška zanatskim i turističkim zadrugama. Posebna pažnja biće posvećena zanatskim zadrugama, u okviru kojih će udružene žene imati priliku da dobiju bespovratna sredstva u iznosu od 7,5 miliona dinara za unapređenje svog posla koji se odnosi na stare i nove zanate. Predstavnici ovog vladinog resora objašnjavaju da je cilj pomenutih programa podsticaj udruživanja žena da osnivaju zadruge koje će ih ekonomski osnažiti u smislu osiguravanja sigurne mesečne zarade na selu.

Foto: porodično poljoprivredno gazdinstvo Erdevički
Prema podacima Nacionalnog programa za preporod sela, ekonomski motivi i uslovi života na selu su odlučujući u odabiru ljudi za rad i život na selu. Ruralna ekonomija u velikoj meri počiva na rezultatima primarnog sektora, a naročito poljoprivrede. Prema podacima iz 2018. godine poljoprivreda u stvaranju ukupnog bruto domaćeg proizvoda učestvuje sa 7,5 odsto. Poljoprivreda i prehrambena industrija formiraju 17,5 odsto robnog izvoza i 7,8 odsto uvoza srpske privrede u 2018. godini, ostvarujući suficit od 1.338 miliona dolara.
Jedna od poljoprivrednih grana, u kojoj je primetan veći procenat radno angažovanih žena u odnosu na muškarce je cvećarstvo. Proizvodnja je uglavnom skoncentrisana oko većih gradova i njom se bavi oko 2200 poljoprivrednih gazdinstava na ukupnoj površini preko 380 hektara. Najznačajniji spoljnotrgovinski partneri Srbije u trgovini cvećem i ukrasnim biljem su zemlje EU i CEFTA, na koje se odnosi skoro 80 odsto ukupne razmene ovih proizvoda. Od zemalja CEFTA, najviše cveća se izvozi u Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, a od zemalja EU u Holandiju, Poljsku i Nemačku. Srbija takođe izvozi cveće i u Rusiju, Belorusiju, Švajcarsku i Sjedinjene Američke Države.
U Nacionalnom programu se jasno ističe da Nacionalni tim za preporod sela predviđa da bi osnivanje naučnog instituta za cvećarstvo ili formiranje specijalnog odeljenja u okviru nekog srodnog instituta doprinelo demografskoj održivosti sela, jer je uočeno da se mlade seoske žene radije bave cvećarstvom nego nekom tradicionalnijom vrstom poljoprivredne proizvodnje.
Prema podacima Uprave za agrarna plaćanja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, u 2021. godini od ukupno 399 registrovanih zemljoradničkih zadruga, žene se vode kao zakonske zastupnice 75 zemljoradničkih zadruga. Posmatrano kroz tri ključne dimenzije poslovanja (preduzetnička, socijalna i upravljačka) za većinu poljoprivrednih zadruga može se reći da su socijalna preduzeća. Poljoprivredne zadruge okupljaju i zastupaju interese malih proizvođača i često su jedina organizaciona i ekonomska snaga u nerazvijenim selima. Osim otkupa proizvoda, poljoprivredne zadruge obezbeđuju svojim kooperantima razne pogodnosti (sadni materijal, đubrivo, gorivo) zbog čega se može reći da primenjuju principe fair trade poslovanja. U odnosu na broj stalno zaposlenih, poljoprivredne zadruge generišu 5 do 10 puta više sezonskih radnih mesta, a među radnicima su u najvećem broju žene.
Ekonomsko osnaživanje žena na selu: od socijalnih zadruga, projektnih inicijativa do porodičnog biznisa

Žene na selu foto: pixabay
Srbija pripada grupi zemalja Evrope koje su omogućile razvoj socijalnog zadrugarstva zahvaljujući aktuelnom Zakonu o zadrugama iz 2015. godine. Jasno isticanje socijalnog cilja poput ekonomskog osnaživanja žena na selu i spremnost da se u njegovu realizaciju uloži deo sredstava iz dobiti, predstavlja suštinsku razliku između socijalnih zadruga kao de jure socijalnih preduzeća i komercijalnih zadruga. Srbija ima svega sedam aktivnih socijalnih zadruga, koje u pogledu socijalnih ciljeva i metoda za njihovu realizaciju ne zaostaju za evropskim zadrugama. Jedna od tih zadruga je i Poljoprivredna socijalna zadruga „Ražanjke” iz Ražnja na jugu Srbije, koja za svoj socijalni cilj ima zapošljavanje seoskih žena i rast prihoda iz postojeće poljoprivredne proizvodnje, a koja je poznata i po zapošljavanju studentkinja majki sa juga Srbije, koje pohađaju neki od fakulteta Univerziteta u Nišu. Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost Vlade Srbije je u saradnji sa Etno mrežom Srbije i Nacionalnom alijansom za lokalni ekonomski razvoj pokrenulo 13. juna 2017. godine inicijativu za upošljavanje 1000 žena u ruralnim područjima na poslovima izrade tradicionalnih rukotvorina kao poslovnih i diplomatskih poklona. Inicijativa „1000 žena“ upućena je društveno odgovornim kompanijama, institucijama i ambasadama, koje nabavkom finih rukotvorina za potrebe reprezentacije mogu da doprinesu ekonomskom osnaživanju žena u seoskim sredinama. Od početka realizacije projekta do danas kroz inicijativu „Uposlimo 1000 žena“ na poslovima izrade tradicionalnih rukotvorina zaposleno je 766 žena, koje su za to utrošile 134.823 sata tokom 16.853 dana, a među njima je bilo i mladih žena starosti do 30 godina.
Kroz Inicijativu „1000 žena“ obezbeđeno je povremeno radno angažovanje, koje je ekvivalentno upošljavanju 65 žena na godinu dana. Stilizovanim rukotvorinama seoskih žena do sada su opremljeni etno saloni u zgradi Vlade Republike Srbije u Beogradu i zgradi Pokrajinske vlade u Novom Sadu, a dosadašnji rezultati ovog projekta u kontekstu ekonomskog osnaživanja žena na selu se ogleda u ruralnom razvoju kao potencijalu na lokalu. Ova organizacija civilnog društva trenutno okuplja 20 udruženja, koja imaju oko 400 članica, a rezultat njihovog okupljanja je više od 20 preduzetničkih radnji.

Selo foto: pixabay
Kako bismo podržali male proizvođače da prebrode posledice pandemije, a u cilju ekonomskog osnaživanja žena na selu, krajem prošle godine smo u ponudu Etno mreže Srbije uključili i onlajn prodavnice, kao što je malasrpskaprodavnica.com, gde su najčešći kupci ljudi iz Srbije koji žive u inostranstvu, navode iz ove organizacije.
Ključni predlozi Ministarstva za brigu o selu za kontinuirani rad na unapređenju socio-ekonomskog položaja žene na selu, među kojima ima i studentkinja majki koje su zamrzle godinu na nekom od fakulteta državnih univerziteta, su:
Izjednačavanje položaja žena koje žele da zasnuju porodicu na selu sa ženama koje su u radnom odnosu, tako da mlada žena sa sela na trudničkom i porodiljskom odsustvu ima ista prava na pripadajuća primanja kao mlada žena u tom statusu u radnom odnosu.
Donošenje seta ekonomskih mera sa ciljem da se olakša poslovanje ženskih zadruga, a te mere su: umanjenje stope PDV–a zbog konkurentnosti na tržištu i oslobađanje plaćanja svih taksi izuzev doprinosa za obavezno socijalno osiguranje.
Donošenje mere iz sfere društvene odgovornosti, koja se odnosi na to da određeni proizvodi budu označeni na poseban način i da se kupovinom tih proizvoda da „vetar u leđa” formiranju i uspešnom poslovanju ženskih zadruga.
Sa druge strane, predstavnici civilnog sektora iz Etno mreže Srbije predlogom kontinuiranog unapređenja položaja žena na selu ukazuju na sledeće:
Kako bismo ženama sa sela obezbedili trajnije izvore prihoda, a ne samo povremene, naš glavni cilj ostaje otvaranje jedne moderne Etno galerije u Beogradu, koja bi bila ogledalo našeg kulturnog nasleđa. U tom prostoru bismo pored stalnih postavki, držali i javne časove, kreativne radionice za omladinu, kako bismo im približili tradicionalne veštine koje sada nemaju gde da nauče. Na ovaj način stotine žena bi dobilo priliku da kroz snabdevanje galerije i rad u njoj ostvare prihod.
Uloga medija je takođe od velikog značaja za kontinuirano unapređenje položaja žena na selu i doprinos radnoj inkluziji studenata roditelja u poljoprivrednoj i zanatskoj proizvodnji, sa akcentom na studentkinje majke. Ako uzmemo u obzir činjenicu da prema podacima Uprave za agrarna plaćanja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u 2021. godini imamo registrovano ukupno 450.627 subjekata (porodična poljoprivredna gazdinstva, zemljoradničke zadruge i poljoprivredna gazdinstva sa statusom pravnih lica), a od tog broja 115.281 subjekat zakonski zastupaju žene, upravo mediji kao društveni činioci mogu pomoći da se što veći broj žena sa sela, među kojima su i studentkinje majke sa privremenom adresom u nekom srpskom univerzitetskom centru, osnaži za rukovodeće pozicije i na taj način kvantitativno izjednači sa muškarcima posredstvom svakodnevnog izveštavanja o značaju socio-ekonomskog napretka žena na selu, organizovanjem javnih debata i proizvodnjom specijalizovanih radio i tv emisija sa fokusom na kontinuirano unapređenje položaja žena sa sela.